Friday, May 18, 2018

DEADPOOL 2

DEADPOOL 2 Davida Leitcha je što se mene tiče - a ja nisam bio preveliki fan Millerovog filma, premda mi je vremenom čaša postala polupuna a ne poluprazna - jedan od onih slučajeva kada superherojski filmu u prvom nastavku doživi svoj zenit. Dakle, posle origins liturgyja prvog filma, mnogi su superherojski serijali svoje vrhunce doživljavali u drugom filmu, recimo BATMAN RETURNS, X-MEN 2, DARK KNIGHT RETURNS, SPIDER-MAN 2. Deadpool formalno jeste na neki način bio deo Foxovog X-EMN univerzuma i pre Millerovog filma, sa istim glumcem ali bitno drugačijom interpretacijom lika, međutim, tek sa solo filmom postaje ne samo protagonista već slobodno možemo reći i najuzbudljiviji segment njihovog delovanja.

Ono što je meni bio osnovni problem prvog filma jeste to što nije bilo pravog zapleta i razvola lika. Da, videli smo kako je Wade postao Deadpool, ali se film svodio na dekonstrukciju žanra u kojoj se prvo najavi štos, pa se desi štos, pa se prokomentariše štos. I tako se film zaista mnogo vrteo u krug. Miller je to sve uradio vrlo pedantno, visokoestetizovano, ali nekako DEADPOOL je bio jedan od onih filmova koji nikako da počne, nikako da krene i onda se završi.

U drugom delu Reese i Wernick donose scenario koji je krajnje konvencionalan. Imamo glavnog junaka koji prolazi transformaciju i nekoliko junaka oko njega koji doživljavaju to isto. imamo priču koja se razvija na dramski jasan način. I sve ono što su formalni detalji, ukrasi, parodije dobijamo u jednoj formi koja je integrisana sa osnovnim tokom filma. Dakle, DEADPOOL 2 je jedan vrlo konvencionalan film u svojoj osnovi, i to je meni prijalo. Ko želi onu eliptičnost prvog filma ovde je neće dobiti.

Međutim, što se mene tiče, ova akciona komedija, sa tvrdim humorom i tvrdom akcijom funkcioniše baš zbog toga što imamo konvencionalnu strukturu akcionog filma, a humor je nadogradnja. Kada je sve humor i dekonstrukcija, kao u prvom filmu vrlo brzo više ništa nije zapravo efektno.

Leitchov film je manje estetizovan od Millerovog. Nije onoliko glossy kao prvi film, malo je "prljaviji", premda ovo i dalje nije DCEU, daleko od toga. Pa ipak, DEADPOOL 2 ima u sebi taj lived in/ worn out kvalitet kog nije bilo u toj meri u prvom filmu. TJ Miller je prošao seriju skandala tokom rada na ovom filmu i evidentno je reduciran. To se oseća ali meni nije smetalo jer su mi te sitkomaste dijaloške scene dosta smetale u prvom filmu. Ovde ih ima maltene onoliko koliko i u trejleru, dakle taman koliko treba.

Slično TEDu, i DEADPOOL 2 je film koji zavisi od pop kulturnih referenci. Međutim, ovo je istovremeno i akcioni spektakl te verujem da će imati duži vek trajanja baš zbog toga.

Reynolds predvodi glumce i ako imamo u vidu koliko je DEADPOOL 2 glumački superioran od bilo čega što je Leitch režirao, nema sumnje da ovde imamo posla sa koautorstvom. Inače, zanimljivo je da scena bekstva iz zatvopra u ovom filmu evocira sećanja na sličnu situaciju iz poslednjeg FAST AND THE FURIOUS kada beže Rock i Statham. Tada sam pozdravio ideju spin offa o njima a sada znamo da će je Leitch i režirati.

Ono što je možda najzabavnije je DEADPOOLov dijalog sa LOGANom, ne samo u fazama kada se probija "četvrti zid" već i suštinski na nivou priče. I ovde imamo Deadpoola kome je smrt blizu i koji je priželjkuje, u akciji pripitomljavanja mladog mutanta i u borbi sa second-tier učesnikom u "eksploataciji" mutanata. Dakle, DEADPOOL 2 je mini- LOGAN u suštini i verujem da to nije slučajno.

U svakom slučaju, u drugom filmu Deadpool je što se mene tiče našao svoj oslonac.

* * * / * * * *

No comments:

Post a Comment