Thursday, February 2, 2017

iBOY

Pogledao sam iBOY Adama Randalla, ekranizaciju romana Kevina Brooksa. Randalla sam nedavno gledao na delu u filmu LEVEL UP i taj film nije ništa obećavao sem da je reč o snalažljivom reditelju. iBOY to potvrđuje. Rekao bih da je ovog puta raspolagao ozbiljnijim budžetom i što je još važnije boljom idejom, i konačno, osmislio je efektan rediteljski koncept.

iBOY se nalazi na razmeđi rip-offa CHRONICLEa i Matthew Vaughnovog KICK-ASSa i kao njihov kreativno i tehnički skromniji derivat ima šta da kaže. Reč je o superherojskoj priči "u civilu", o klincu kome posle upucavanja deo iPhonea završi u mozgu i on dobija supermoć kontrolisanja telekomunikacija, što danas znači većine aparata.

Randall sve smešta u londonske tower blockove u kojima sirotinja živi u neposrednoj blizini bogataških poslovnih zgrada i u vizuelnom pogledu maksimalno estetizuje te lokacije, uspevajući da kroz mudru upotrebu ambijenata i solidnu glumačku podelu istinski prevaziđe limite svog budžeta. Iako na kraju priče, iBOY ni na jednom nivou nema šta da traži u poređenju sa CHRONICLEom, uspeva da izgradi neko mesto za sebe.

Ovaj film je dobio sudbinu Netflixovog originala i što se mene tiče, ako imamo na vidu da je na kraju krajeva to ipak DTV putanja, itekako je uspeo da pruži dovoljno. iBOY je film koji nije originalan ali na kraju uspeva da izgradi nešto svoje.

* * * / * * * *

No comments:

Post a Comment