Sunday, August 16, 2015

DHEEPAN

Kanski pobednik, DHEEPAN Jacquesa Audiarda, za osvetnički film sedamdesetih čini isto ono što je THE MATRIX uradio za superherjski film, osmislio je kontekst u kome takvi junaci mogu da postoje. Kontekst je ovog puta na razmeđi dokumentarizma i fikcije, a priča prati junaka koji prelazi iz snažno indoktriniranog miljea Tamilskih tigrova u parisko predgrađe u kome su indoktrinaciju izvršile serije poput WIRE, i to ne kroz likove policajaca.

Naslovni junak je Tamilski tigar koji beži iz Šri Lanke kada shvati da je sve izgubljeno. U izbegličkom kampu pronalazi ženu koja pristaje da se pravi da mu je žena a ona nalazi siroče koje pristaje da se pravi da im je dete, i tako lažući stižu u Pariz. Posle još nekih laži u kojima ratnik sebe predstavlja kao žrtvu i NGO aktivistu dobijaju stan u nekom razorenom “socijalnom” bloku u kome red zavode lokalne bande narkodilera. Postepeno, ova “lažna” porodica počinje da funkcioniše kao prava ali traume iz rata su prevelike i žena & dete više nisu raspoloženi da prisustvuju pucnjavama u svom komšiluku. Dheepan ponovo mora da postane ratnik.

Kada se premisa prepričava ovako, deluje kao da se ovo sve moglo realizovati i kao film Tonyja Jaa, i to nije sasvim netaćno. Međutim, sve do završnice u kojoj kreće raskusuravanje kojim bi najbolji majstori bioskopske akcije bili zadovoljni, DHEEPAN je tvrda socijalna melodrama sa trilerskim odnosima među likovima.

Audiard izvlači maksimum iz tamilskih/ šrilankanskih glumaca, dopušta da film značajnim delom bude na njihovom jeziku. Istovremeno, ovo je film koji je izbegao klopku političke korektnosti, u njemu izbeglice nisu bespomoćne i jadne, barem ne dok ih u pojedinim situacijama francusko društvo ne učini takvim. Međutim, kada pritisak postane preveliki, Dheepan se vraća svojim ratničkim korenima. Iako se za ovaj naslov ne može reći da je feelgood film na kraju, nesporno je da Audiard staje na stranu ratnika koji uzima stvar u svoje ruke i ne dopušta da izgubi i drugi rat i da ponovo bude oteran.

Audiardov rediteljski postupak je sveden, realistički, sa odličnim darom za detalj i izbor ambijenata, i dobro odmerenim iskliznućima u nešto eksplicitnije subjektivne vizije glavnog junaka što je već uvežbao u PROPHETu oostalom s tim što je ovde to znatno diskretnije.

Noe Debre, Thomas Bidegain i Jacques Audiard zajedno potpisuju scenario a na špici se na kraju ne pominju literarni klasici koji su ih navodno inspirisali, još u vreme kada se film zvao ERRAN. Zanimljivo je da se upravo neki scenaristički pečati najmlađeng člana ekipe Noe Debrea najlakše čitaju na nivou detalja.

U izvesnom smislu, ovo je najatipičniji Audiardov film jer je u osnovnoj postavci otišao najdalje i u smeru evropskog angažovanog i holivudskog repertoarskog filma unutar istog dela, i napravio celinu koja pokazuje kako se na svež način radi i jedno i drugo. 

* * * 1/2 / * * * *

No comments:

Post a Comment