Tuesday, March 26, 2013

POUISSERE D'ANGE

Pogledao sam POUISSERE D'ANGE Edouarda Niermansa, ekscentrični krimić koji su napisali Jacques Audiard i Alain Le Henry. U ovom filmu se mogu prepoznati neka rešenja koja će se kasnije, na nivou scena javljati u Audiardovim filmovima, mada teško je reći da li je situacije poneo u sebi iz ovog projekta ili je samo neka pitanja u kasnijim scenarijima rešavao na sličan način. Međutim, postoje neke scene koje asociraju na situacije iz RUST AND BONE ili UN PROPHETE na mikroplanu. S druge strane, na nivou celine takođe ima nekih obeležja koja su karakteristična za Audiarda u ranoj scenarističkoj fazi, pre svega upotreba naratora kao u filmovima BAXTER ili BARJO. Međutim, Niermansov ekscentrični krimić nema puno veze sa projektima koje je Audiard režirao na nivou pristupa i postupka i u rediteljskom smislu jedino može da se postavi u relaciju sa Claude Millerovim MORTELLE RANDONNEE. No, karakteristika Audiardovih scenarističkih angažmana jeste to da mahom uopšte nisu režirani na tragu onoga što će on kasnije raditi.

Kao ključni argument po kome se, spolja gledano, ovaj scenario uklapa u Audiadrov kanon jeste uvođenje sidekicka glavnog junaka koji je homoseksualac, i tom temom će se ovaj reditelj dosta baviti, najeksplicitnije i najsličnije ovome u filmu REGARDE LES HOMMES TOMBER. U ovom filmu je zanimljivo to što homoseksualnost sidekicka nema nikakav uticaj na priču i nije previše akcentovana, prikazana je u prolazu. Ovo bi se u vreme izlaska tog filma svakako moglo posmatrati kao greška, ali danas deluje kao rešenje koje je ispred svog vremena.

Osnovni problem ovog zanimljivog krimića je u tome što svoju osnovnu premisu o dve naizgled nepovezane istrage koje se kasnije uklope u jedan jedinstven slučaj bazira na slučajnosti koja je prilično neuverljiva, mada ne i sasvim za odbacivanje. Ta rupa u osnovnoj logici zapleta ne pomaže da se opravdaju brojne idiosinkrazije junaka koje često dovode do digresija. Međutim, ovaj quirky krimić karakteriše prilična kreativnost i na nivou zapleta i na nivou rešenja u scenama iako u početku deluje da će ovo drugo odneti prevagu i da će se humor i inspiriacija potrošiti u površnim efektima.

Niermansova realizacija je pristojna, u skladu sa francuskim filmom osamdesetih. Ambijenti u kojima se dešava priča su često arhaizirani kao i glavni junak koji više podseća na chandlerovske propale detektive nego na francuski "polar". Sa premijerom 1987. godine kada su francuskim filmom zavladali reditelji neo-baroka Besson, Beineix i Carax, ovaj film se našao na ničijoj zemlji između kanonske polar faze i preporoda francuskog krimića koji će uslediti kasnije.

* * * / * * * *

No comments:

Post a Comment