Friday, August 5, 2011

RISE OF THE PLANET OF THE APES

Pogledao sam RISE OF THE PLANET OF THE APES Ruperta Wyatta i mogu reći da se uopšte ne čudim da su oko ovog projekta obigravali Kathryn Bigelow i Tomas Alfredson. Reč je o filmu koju u maniru vrlo ozbiljnog SFa tretira premisu o majmunima koji polako postaju dominantna i najrazvijenija vrsta na Zemlji zahvaljujući efektu leka koji su ljudi pokušavali da proizvedu ne bi li lečili Alchamerovu bolest. Slična apokalipsa izazvana lekom postoji i u I AM LEGEND s tim što se RISE bavi razvojem leka, a ono što je najatipičnije jeste priča o razvoju pobune u majmunu Caesaru i svim događajima koji dovode do toga da on izgovori svoje istorijsko "Ne."

Caesar je bez ikakve sumnje glavni lik u ovom filmu i pošto je reč o motion capture majmunima RISE je prvi filmu ovoj franšizi u kome je zaista postignut efekat da se majmuni ponašaju kao životinje, da to ne budu ljudi u majmunskoj odeći, što je bio jedan od krupnih problema i u Burtonovom rimejku (pored mnogih drugih). Naime, dok se u starom serijalu moglo oprostiti što su to ljudi u majmunskim kostimima kod Burtona je to bilo prenaivno. U RISE konačno imamo specijane efekte mudro upotrebljene da prikažu razvoj likova, priče i što je najvažnije emocije.

Za razliku od političke pregnantnosti starog serijala u kome se majmuni pobune jer su sluge i kućni ljubimci, ovde se pre svega pobune zbog života u ambijentu koji im ne odgovara i želje da odu u šumu, i to naročito onu u kojoj su sekvoje - najveće drveće sa kog je najbolji pogled. U tom smislu, ovde majmuni nemaju ideju da preuzmu ljudsko društvo niti da uspostave sistem vlasti i represije kakav već imaju ljudi, već pre svega da preduzmu određene vidove revolucionarnog terora ne bi li napustili grad i došli u šumu.

Paradoksalno, u RISEu su majmuni istovremeno vrlo brutalni i uznemirujući jer je performance capture omogućio da se napravi dobar spoj ljudskog rezonovanja i životinjskih kretnji ali je Wyatt postigao i emotivni naboj koji suštinski opravdava njihove namere u načelu, premda naravno na tom putu strada i dosta nedužnih ljudi.

Otud politička dimenzija uspostavljanja majmunske dominacije na planeti kroz određene vidove socijalnih institucija mora da sačeka nastavak u kome će čovečanstvo biti prepolovljeno smrtonosnim virusom koji je oslobođen vć u prvom filmu.

Wyatt je prethodno snimio britanski film ESACPIST smešten u zatvoru i RISE je u svom najvećem delu zapravo zatvorski film, ne samo jer se dešava u azilu za problematične primate već i zbog međusobnih odnosa među majmunima koji su potpuno analogni nekom zatvorskom filmu.

Koliko god RISE bio suštinski apolitičan, toliko je ovaj film vrlo zanimljiv u jednom nepretencioznom "psihološkom" smislu kao priča o sazrevanju revolta, prepoznavanja socijalnih okolnosti, suočavanju sa identitetom i sl. Naravno, nije RISE u bilo kom smislu intelektualno provokativan niti je film nad kojim ćemo se dugo zamisliti, ali bez ikakve sumnje, reč je o jednom pre svega formalno hrabrom pokušaju da se za savremene okolnosti reinventuje jedna pulp premisa i ovo je odličan autsajderski letnji projekat koji u masi bombastičnijih naslova nudi nešto zaista autentično, sa mnogo više akcenta na karakteru nego što bi iko očekivao.

* * * / * * * *

No comments:

Post a Comment