Saturday, July 2, 2011

PELICAN BLOOD

Pogledao sam PELICAN BLOOD Karla Goldena, film po romanu Cris Freddija. Reč je o fatalističkoj omladinskoj melodrami o mladom sucidalnom ljubitelju ptica i njegovoj devojci sa kojom je već jednom ranije imao suicide pact a sada ponovo uspeva da se smota sa njom, ubeđen da se promenila. PELICAN BLOOD je film baziran na dosta bizarnim i ekstremnim emotivnim odnosima koji s druge strane utiču i na niz ekscentričnosti u samim likovima tako da iako Golden ne iskoračuje iz striktno realističkih okolnosti, ali se njegov film sve vreme kreće samom ivicom verovatnog, ili u najmanju ruku prihvatljivog. Kad kažem prihvatljivog tu pritom ne mislim na neke moralne implikacije cele priče već naprosto na to da je u pojedinim deonicama jako teško razumeti postupke likova prožete njihovim raznim patologijama.

Iako se za Goldena ne može reći da je neki veliki reditelj ili da je njegov postupak nešto što nam nije poznato iz savremenog britanskog filma ili televizije, PELICAN BLOOD veliki deo svoje efektnosti crpi iz dinamične egzekucije a Harry Treadaway kog znamo kao dečaka iz Gil Kenanovog izvanrednog filma CITY OF EMBER i Emma Booth koja je do sad mahom radila na televiziji ali bi imala mesto i na filmu.

Treadaway u ovom filmu proširuje polje svog delovanja i vrlo dobro pravi tranziciju ka nekim provokativnijim sadržajima, iako PELICAN BLOOD nije postigao dovoljno veliki uspeh da bi on zaista bio zabeležen kao lice na koje se računa. Ipak,nadam se da će mu ova uloga biti uzeta u obzir.

PELICAN BLOOD je u krajnjem zbiru pristojan film sa dosta problema koji zahvaljujući vitalnoj realizaciji i magnetičnim glumcima uspeva da ostavi solidan utisak.

* * 1/2 / * * * *

No comments:

Post a Comment