Friday, October 22, 2010

SUS

Pogledao sam film SUS Roberta Heatha, vrlo teatralnu adaptaciju pozorišnog komada Barrie Keefea koji nije puno radio na filmu ali je pisao LONG GOOD FRIDAY što je dovoljno da se potpiše i povuče, barem što se mene tiče. SUS je baziran na njegovom angažovanom komadu koji se koncentriše na kritikovanje zakona koji omogućuju policiji da privodi ljude na osnovu sumnje, i ukazuje na eventualne zloupotrebe takvog zakona kroz priču o dva tenednciozna policajca i uhapšenom Jamajkancu u noči kada Gvozdena Lejdi pobeđuje na izborima (ne mislim na Biljanu Plavšić, Harvi) i panduri osećaju da će reforma zakonodavstva ići u pravcu uvođenja čvrste ruke.

Koliko god Keefeov argument bio valjan i zaista ukazivao na potencijalne zloupotrebe zakona, njegovi likovi policajaca imaju prilično esencijalizovane mane, oni su fašisti, rasisti, ljigavci, prostaci i sve najgore odjednom tako da na kraju, reklo bi se da nije problem u zakonu već u njima. Naravno, jasno je da Keefe vrlo dobro poznaje predrasude svoje publike i nudi im likove policajaca kakve oni žele ali isto tako potpuno otupljuje oštricu svoje socijalne kritike.

Keefeov scenario ne nudi mnogo izmena u odnosu na komed a što je najgore, ni glumci ne prave veliki odmak u odnosu na pozorišni stil igre a to se naročito odnosi na Ralph Browna, pouzdaniog epizodistu, u ulozi glavnog islednika. Clint Dyer i Rafe Spall su malo filmičniji u svojoj igri, ali gneralno sva trojica ostavljaju utisak prilične teatralnosti.

SUS zbog svega ovoga na kraju ponajviše deluje kao ekranizacija za fanove i istomišljenike.

* 1/2 / * * * *

No comments:

Post a Comment