Saturday, October 2, 2010

MONSTERS

Pogledao sam MONSTERS Garetha Edwardsa i mogu reći da je to film koji je apsolutno zaslužio hype koji je dobio. Nije reč o nekom groundbreaking ostvarenju, daleko od toga, ali je to nesumnjivo sjajan showcase za reditelja i majstora za specijalne efekte Garetha Edwardsa.

Ovaj Britanac je navodno snimio film za 15 hiljada dolara što meni izgleda kao neka greška jer MONSTERS je vrlo ozbiljno realizovan i što se broja lokacija tiče izuzetno bogat film. U svakom slučaju, nesumnjivo je da je Edwards iz kolikog god budžeta izvukao maksimum, stvoriviši monster movie kakav je trebalo da bude CLOVERFIELD.

MONSTERS u svojoj formalnoj postavci pre svega stoji kao road movie , priča o fotoreporteru koji pokušava da izvuće ćerku svog bogatog gazde iz Meksika do SAD kroz prostor koji je inficiran sporama ali i odraslim vazemaljcima koje je iz svemira donela letilica NASAe.

U dramaturškom smislu dobro je to što su vanzemaljci istovremeno tretirani i kao pretnja, jer kad se sretnu sa ljudima obično naprave haos i pokolj, ali isto tako i kao životinje koje reaguju instinktivno i bivaju iziritirane od strane saobraćaja, buke ili pokušaja da ih neko usmrti na ovaj ili onaj način.

Vanzemaljci su dakle tretirani kao distancirana bića, po svom izgledu najbliža nekim morskim vrstama, džinovske veličine i sa njima nema nikakve identifikacije premda postoji neka vrsta razumevanja prema njihovom lifestyleu, slična onom koji postoji prema krupnim divljim životinjama.

Vrlo je dobro to što film nije strukturiran tako da se sve završi velikim krvavim obračunom sa vanzemaljcima, aždajom iz bajke, kroz čiju će se pogibiju, ili pogibiju junaka zapečatiti odnos, već se klimaktična situacija svodi na nešto vrlo efektno ali znatno miroljubivije. U tom smislu, ovaj film nije toliko priča o konfliktu sa vanzemaljcima koliko o sakrivanju od njih i pokušaju suživota u krajnje apokaliptičnim okolnostima.

U konvenciji horor filma, Edwards vrlo rano pokazuje kako se završava susret sa vanzemaljcima i na osnovu toga kasnije gradi tenziju koja postoji i u situacijama kada su junaci u nekim naizgled krajnje uobičajenim, svakodnevnim, akcijama.

I to je možda i najvažnije dostignuće ovog filma. Edwards sjajno vodi likove, glumce drži u underplayu iako su prilično harizmatični, i vrlo dobro vlada izgradnjom njihovog međusobnog odnosa. U tom smislu, treba mu čestitati jer ne samo da je vrlo snalažljivo i efektno održao film u granicama svojih materijalnih mogućnosti već je iznenađujuće dobro ispričao priču svojih karaktera, naročito ako imamo na umu da dolazi iz sveta specijalnih efekata.

Edwardsov ulazak u Holivud i predstojeća saradnja sa Timurom ili ko mu go već zapadne je stoga sasvim zaslužena. Za sada on je Neill Blomkamp za 2010.

* * * / * * * *

No comments:

Post a Comment