Thursday, April 22, 2010

SIXTY SIX

Pogledao sam SIXTY SIX Paula Weilanda, jedan od vrlo dobrih, iako manje poznatih Working Title naslova u kojima se obrađuje jedna od opsesivnih tema head honchoa Working Titlea a to je odrastanje i život u jevrejskoj zajednici. Doduše, za Working Title, tim tipom istraživanja mahom se bave Braća Coen, ali je eto i Weiland dao svoj doprinos.

Ako imamo u vidu da se SIXTY SIX bavi jednom od opsesivnih tema komedija iz jevrejskog miljea a to je Bar Mitzvah, i da je producent filma Tim Bevan možda jedini put bio u tabloidima upravo zbog raskalašnog Bar Mitzvaha svoga sina, onda je ovo svakako bio passion project za sve koji su ga radili.

Za Paula Weilanda, inače vrlo pristojnog rutinera koji je režirao sve i svašta, svakako - jer reč je o njegovoj autobiografskoj priči koju su za film napisali Peter Straughan i Bridget O'Connor a jedan od producenata je Richard Curtis pa ne čudi da film u nekoliko navrata ima curtisovske formalne toucheve.

Film je perfrektno realizovan, u Working Title maniru, sa zaokruženim likovima, obiljen finih detalja i fetišističkom rekonstrukcijom epohe. Ono gde se pojavljuju izvesni problemi jeste gorči deo ove bittersweet priče koji sporadično deluje preozbiljno u odnosu na sveukupni ton, a pojedini detalji o likovima su zapravo mnogo simptomatičniji za njihove tragične sudbine nego što ih autori tretiraju.

Međutim, uprkos tim sitnim nedostacima, SIXTY SIX poseduju klasu koju garantuju Working Title produkcije i uprkos tome što se često koristi jeftinim trikovima uspeva jako dobro da ih plasira i sa njima izvuče željeni efekat kod publike.

* * * / * * * *

No comments:

Post a Comment