Wednesday, March 3, 2010

BABY FACE NELSON

Pogledao sam BABY FACE NELSON Dona Siegela na dosta surovom VHS ripu koji je međutim ipak premala diverzija da bi umanjio izuzetnu efektnost ovog moćnog B-filma u kome Siegel već počinje da se zagreva za svoja remek-dela iz sedamdesetih. BABY FACE NELSON nije previše oslonjen na istoriju, i više je reč o gangsterskom filmu iz tradicije Warner Bros melodrama sa James Cagneyem čiju didaktičnost smenjuje Siegelov antiestablišment stav a zvezdu hiperaktivni Mickey Rooney koji je manje-više postavio standard i za kasnije uloge Baby Face Nelsona u istorijski fundiranijim naslovima.

Nelson, sporedni lik iz DILLINGERa ili PUBLIC ENEMIESa, kod Siegela ima pivotalnu ulogu i zanimljivo je videti Dillingera gurnutog u drugi plan. Siegel se fokusira na Nelsonovu snažnu ljubomoru i seksualnu frustraciju koja je inače poznata kao denotativni aspekt gangsterskog filma a ovde izlazi u prvi plan, što čii da Dillinger deluje kao prilično jednodimenzionalan i dosta razuman lik.

Uz svu agresiju i paranoju koju Nelson nosi sa sobom, Siegel međutim nikada ne ostavlja svog junaka kao karikaturu, i kad je reč o većini Nelsonovih strahova uglavnom se ispostavlja da je bio u pravu. Naravno, verovatno je ovaj film bio grozan svim onim gledaocima koji su poznavali pravu istinu o Nelsonovom psihopatskom ponašanju, pa ni ne čudi da je svoju rehabilitaciju kao kultni B-film doživeo tek kasnije.

Scene obračuna su izuzetno efikasno realizovane na minimalnom budžetu, i čini se da je oskudica samo inspirisala Siegela da bude još radikalniji. Rooney kao stari šmirant samo doprinosi snazi Siegelovog izraza u ovom filmu. Scena Nelsonove smrti je međutim potpuni masterpis naročito u scenarističkom smislu i primer vrhunskog rada unutar B-filma.

* * * / * * * *

No comments:

Post a Comment