Friday, February 20, 2009

PARANOIAC

Pogledao sam PARANOIAC Freddie Francisa. Kao i NIGHTMARE pripada liniji Hammerovih filmova koji se bave pitanjima sirote naslednice koju zlikovci na ovaj ili onaj način pokušavaju da izvaraju, a to je linija koja je u ovom studiju prepoznata kao potentna još od TASTE OF FEAR Setha Holta, zakođe po scenariju Jimmy Sangstera. Dakle, Francis se u ova dva naslova koja sam nedavno gledao zapravo nadovezao na tu priču, miksujući u tu smešu pomalo Hitchcocka iz PSYCHO domena. U svakom slučaju, po strukturi, PARANOIAC je sličan filmu NIGHTMARE, takođe je baziran na velikom plot revelationu pri sredini posle koga se menja fokus sa jedne grupe na drugu grupu junaka, i čini mi se da je strukturalno slabiji i manje skladan ali da je zato emotivno znatno snažniji, ne samo u emociji prema junacima nego i kad je reč o supsenseu i jezi. Stoga, ova dva filma kada im se saberu aduti daju podjednako snažan utisak s tim što im je snaga u različitim tačkama.

Francis je ponovo odlično uspeo da se nađe u zatvorenim prostorima velikog engleskog imanja, i da na malom prostoru stvori sjajnu atmosferu. Stoga i PARANOIAC stoji kao solidan primer crno-belog filmmakinga iz doba njegove pune zrelosti.

* * * / * * * *

No comments:

Post a Comment