Wednesday, November 26, 2008

SAMO JEDNOM SE LJUBI

Sinoć smo Kunac, Žika, mrkoye i ja komisijski poglčedali SAMO JEDNOM SE LJUBI Rajka Grlića. Prišli smo o ovom filmu kao o jednom od bitnih remek-dela SFRJ filma, barem ja ga se takvog sećam iz vremena kada sam ga gledao kao klinac. Međutim, sinoć uopšte nije ostavio takav utisak.

Gledao sam ga dosta davno, kao klinac, i tada mi je film bio impresivan. Danas, hm, kao da to nije isti film. Ne samo da deluje praznije nego onomad, nego rekao bih da mi deluje i prilično nelogično. Iako smo imali prilične padove u pažnji praćenja filma, ceo preokret u kome glavni junak izgubi razum je potpuno nejasan.

Pri početku projekcije sam nešto prokomentarisao tipa "veliki film", a posle mi je bilo malo neprijatno. Iz ove vizure još uvek ne mogu da definišem šta je to ovaj film izgubio u međuvremenu. Naravno, i ja sam bio drugi čovek kada sam ga gledao, ali neverovatno mi je da toliko izgubi na kvalitetu. Biće da mi je kao malom činjenica da partizani nisu goodie two shoes delovalo kao senzacionalno otkriće i da su mi scene seksa delovale šokantnije.

Ipak, kada se ideološka provokativnost i ekskluzivnost scena seksa ostave po strani, SAMO JEDNOM SE LJUBI je jedan osrednji film koji se besramno oslanja na razne art house tradicije koje mahom neuspešno simulira. Ono što mu je saving grace, jeste to što je evidentno da je snimljen u najboljim danima SFRJ filma i ima izvesni tehnički nivo koga danas više nema, u svim domenima, od glume do fotografije i scenografije.

* * 1/2 / * * * *

No comments:

Post a Comment