Friday, August 17, 2007

TRANSFORMERS

Pogledao sam TRANSFORMERS Michael Baya.

Moram priznati da sam u filmu izuzetno uživao, iako sam prepoznao niz problema koji mu kvalitet čine diskutabilnim ali koji mu daju poseban identitet.

Naime, ubeđen sam da je priča mogla biti zategnutija, i da je film mogao biti koherentniji. Ja sam duboko uveren da je TRANSFORMERS, iako u suštini baziran na konceptu koji se čini težak za filmovanje, zapravo imao vrlo jasne potencijalne uzore u uspešnim filmovima. Naime, zar TRANSFORMERS nije radikalizovana varijanta TERMINATORa i ROBOCOPa u kome se ljudi suočavaju dobrim i zlim i prilično neuništivim shape-shifting robotima? Sa elementima PREDATORa i ALIENSa u tom smislu da se vlada bori sa nepoznatim neprijateljem koga jako teško može da savlada a plus je taj neprijatelj privlači i kao pot6encijalno oružje?

Ja bih lično na sve to dodao i jedan postmodeni element, preuzet iz savremenog stripa, a to je da bih konstruisao realistični univerzum u kome junaci znaju za crtanu seriju TRANSFORMERS i igračke, za koje se ispostavi da su mitologija koju su sami roboti plasirali na tržište kako bi pripremnili Zemljane za svoje prisustvo. Time bi se dodala još jedna filna linija paranoje, plus što bi izbegli sve scene u kojima se objašnjava zaplet pošto bi imai junake koji odmah imaju izgrađen odnos prema robotima.

No, that's just me.

U svakom slučaju, ova direkcija koju sam ja opisao, ima snažne korene u hororu, i svi filmovi koje sam naveo su na tankoj granici između akcije i horora, i sve su ih režirali reditelji koji imaju iskustva u hororu.

Ma koliko bi film bio tako bolji, teško da bi bio ovako rejtovan i što je najvažnije, verovatno bi bio preintenzivan za najmasovniju mainstream populaciju kojoj se Bay obraća.

I zato je Bay odlučio da se okrene jednoj drugoj tradiciji. Umesto da se okrene američkim klasicima, Bay se okreće Indiji i snima dvoipočasovni demolition derby koji u sebi objedinjuje akciju sa robotima, komični paranoidni triler, film o odrastanju i spektakl o spasavenju cele planete.

Kada sam izašao sa filma, moram priznati da su mi kroz glavu prolazile scene, i da nisam do kraja imao osećaj da sam sve gledao istog dana. Bay je pružio jednu vrstu totalnog overloada, kada sam pomislio da u filmu ima scena u školi, osetio sam kao da sam je gledao prekjuče a ne iste večeri, i sve vreme posle filma sam imao fleševe na film, što znači da TRANSFORMERSi jesu priličan overload, što akademski gledano nije dobro ali meni je izuzetno prijalo.

Vrlo slično indijskom filmu, dakle, Bay ne snima koherntan film sam za sebe već dva i po sata raznovrsne bioskopske zabave savršeno tempirane za snažan kolektivni ugođaj, koji je sinoć nažalost u Tuckwoodu uglagvnom izostao, pošto je sala bila praznjikava a sva pubhlika su bili zgrčeni nerdovi koji su očigledno bili u strahu šta je Bay uradio sa njihovim najdražim propertyjem.

U ta dva i po sata zabave,ima i stvari koje ne funkcionišu, naravno, ali njih zaista nije previše što se mene tiče. Ako bih nešto morao da izdvojim, to je svakako katarska epizoda i cela priča sa vojnicima koja mi je bila manje zanimljiv deo filma.

TRANSFORMERS je pre svega odlino realizovan. Bay nas vrlo hrabro ubacuje u sred mayhema. Ne mogu baš da kažem da mi je uvek bilo jasno gografski šta se zbiva, ali mi to nije smetalo pošto film prdstavlja jednu posebnu vrstu auralnog udara i silovanja publike u najboljoj tradiciji Dona Simpsona.

Bayov jasan aurtorski konceopt vidimo u džeziranoj završnici u kojoj on apsolutno odstupa od bilo kakvog mainsrema tajminga i pravi potpuno ludački akcioni klimaks sa produženim trajanjem, neverovatnim tempom i tu se vidi kako Bay odstupa od svih zakonitosti mainstrma i istražuje svoju ličnu fascinaciju spektaklom, i time film stičće prerogativ par exellence autorskog dela kao pšto je i BAD BOYS II.

Uz BAD BOYS II i ARMAGEDDON, TRANSFORMERS je najbolji Bayov film i odličan reprezent svega onoga po čemu se Bay izdvojio od hackera među koje ga često ubrajaju.

* * * / * * * *

No comments:

Post a Comment