Thursday, March 29, 2007

.45

Pogledao sam .45 Gary Lennona, courtesy of Ginger.

Sva sreća da je DVD pošto na 2x ide kako bombonče. Zaista, postoje filmovi koje je potpuno legitimno gledati ubrzano pošto ne samo da kraće traju i brže idu, čime se rešavaju pitanja tempa, već tu postoji i faktor popravljanja glumačkih uradaka pošto je Angus MacFaydenov škotski akcenat potpuno preposterous, i naivno je objašnjen u filmu.

I onda taman usporavaš na normalan speed kada krenu seksovi, koji su urađeni momački, mada pomalo jednolično, i sa dosta uticaja pornografije u smislu same koreografije, no to je negde okej.

.45 je kao kada bi Žika Pavlović radio neki od soc krimića Jamesa Graya. Ono što je zanimljivo je da sam sve vreme gledajući Millu razmišljao koliko bi bilo fenomenalno da su Žikini glumci imali žanrovska odmorišta, tipa Cica Perović snimi BUĐENJE PACOVA pa onda ode da sa Russellom Mulcahyjem radi treći RESIDENT EVIL, to bi baš bilo cool.

No, to je sve wishful thinking.

Vratimo se na slučaj at hand (pun intended).

.45 je karakterističan po tome što meša preposterous neo noir premisu na tragu najžovijalnijih predstavnika žanra kao što je WILD THINGS sa ozbiljnim soc miljeom Jamesa Graya, ali ne ishoduje John Dahlom, već više nekim nedovoljno zabavnim derivatom WILD THINGSa ili naivnom interpretacijom YARDSa, kako ko gleda na slučaj, naravno.

.45 je pristojan američki nezavisni film koji, kao i uvek nije onoliko dobar i važan koliko misli, ali smo na svu sreću toga svesni.

* * / * * * *

No comments:

Post a Comment