Friday, March 5, 2004

RAJA/SOMETHING`S GOTTA GIVE/MAMBO ITALIANO/BOM YEOREUM GAEUL GYEOUL GEURIGO BOM

RAJA by Jacques Dolillon

RAJA je vise nego zanimljiv Doillonov film o kolonijalnom zivotu u Maroku. Prica o situiranom Francuzu koji neodlucno pokusava da zavede mladu sluzavku, i njene pokusaje da odigra kontra-igru. Najzanimljiviji aspekt filma je pored dobre utilizacije rohmerovskih zahvata, izbegavanje etno-klisea. Doillonov Maroko je mesto gde ljudi nose dzins a elitne teen prostitutke solicituju u kafeima. I na tom nivou vec osvezava.

SOMETHING`S GOTTA GIVE by Nancy Meyers

Uh, ovaj film je poprilicno slab. Jack Nicholson uspeva da ga ucini prijantnim u pet sestina ali cak ni on ne moze da spase cheesy ending. A bez Jacka, film bi bio nepodnosljiv. Rec je o dramedy sa strukturom romanticne komedije. Dakle, autorka pokusava da iztrazi emocije i bude uverljiva kroz pricu koja je strukturisana kao polu-vodvilj. I ostaje negde na pola puta. Jackova plemenita smira i sitcom vicevi vrse posao do izvesne mere ali pred kraj krece totalna deterioracija. Oskar za Diane Keaton u ovom filmu je kao nekakvo izmotavanje. Ovo je cak i za njene standarde jedna prosecna samoreferentna uloga, u kojoj se previse sluizi persiflazom. Jedino Jack celom desavanju daje klasu.

MAMBO ITALIANO by Emile Gaudreault

MAMBO ITALIANO je jedan ozbiljno bolestan film. Rec je o rutinskoj romanticnoj komediji, koja se krece stazama MY BIG FAT GREEK WEDDINGa, sve je normalno rezirano, prosecno duhovito, naizgled rutinski. Osim sto su glavni junaci homoseksualci i homoseksualizam se tretira kao jedna lagana, svakodnevna pojava, nista neobicnija od seksa  pre braka koja eto izaziva KOMICNE rezultate u konzervativnoj sredini. Jezivo. Zabavno na nekom puckom nivou ali jezivo. Sa ovim filmom Almodovarova estetika lukavog matorca koji preobraca decake postaje  mainstream.

BOM YEOREUM GAEUL GYEOUL GEURIGO BOM by Kim Ki Duk

Ovaj film je zaista jedno neverovatno filmsko iskustvo. Rec je o tzv. umetnickom filmu koji je uspeo da ucini da bar neko vreme (ne dugo vreme, samo na kratko) ne mislim na svoje sund-holivudske opsesije. Toliko je mocan. Kim Ki Duk u ovoj jednostavnoj prici o monahu koji uci decaka zivotu uzima jednu arhetipsku pricu, duboko ukorenjenu u fundamentima azijske civilizacije i stvara neverovatnu vizuelnu simfoniju koja tek naizgled lici na uobicajen film. Kim Ki Duk je snimio mocan, ocaravajuci film, u kome slika potpuno prirodno nadmasuje sva ostala izrazajna sredstva i pokazuje kako bi film trebalo da se izrazava. Dakle, odvaja film od reci, a bogami i od glasa, Odevaja kako od izgovorenih reci tako i od reci na papiru. Iako sam scenarista oduvek sam bio uveren da film nije scenario a to se kod Kim Ki Duka i vidi. Verujem da je ovaj film imao predlozak ali tu dramaturgija nije dominantna. Kljuc je u mistici filma. Kim Ki Duk ne moze da vrati film kuci. Jer nije ni Francuz ni Amerikanac. Ali, moze da mu stvori novi dom.

No comments:

Post a Comment