Wednesday, March 3, 2004

GIRL WITH A PEARL EARRING/ZATOICHI

GIRL WITH A PEARL EARRING by Peter Webber

Hm, Webberov film je rutinska prica o sluzavkici koju igra Scarlett Johansson i njenoj ezotericnosti koja je inspirisala Vermeera da naslika svoj cuveni portret. Jedini elemnti koji izdvajaju ovaj film iz mase drugih soft-core filmova o epohi u kojima ljudi govore engleskim akcentom je vrlo dobra realizacija tzv. `cutackih scena` i konstrukcija raznih `radnih procesa` pa cak i neki nagovestaji fetisizma. Medjutim, citav ovaj paket je strasno omedjen i zagusen izvornim konceptom filma koji je nepopravljivo pase.

ZATOICHI by Takeshi Kitano

ZATOICHI je verovatno jedan od najgorih filmova koje sam gledao u zivotu a da sam ih prethodno cekao godinu dana. Govorim da se film krece u sferama ROLLERBALL rimejk promasenosti, premda McT negde cistije gresi. Naime, McTjev ROLLERBALL, uprkos tome sto ga tripp i ja volimo i u njemu nalazimo obilje vaznih stvari (o cemu svedoci moja izjava `Ringo Lamovom IN HELLu fali malo onoga sto ima McTjev ROLLERBALL da bio bio remek-delo`), ima taj sense of unrelenting doom. Film je naizgled estetsko i zanatsko minsko polje, celuloidni Vukovar i cenzorska Srebrenica u jednom. ZATOICHI to nije. ZATOICHI stavise naizgled lici na film koji sasvim normalan. Nekako deluje sroceno & sklopljeno. A u sustini je jedna besmislica koja bi se najbolje mogla definisati kao pulp varijanta HIDDEN DRAGONa, bazirana na cuvenom japanskom TV propertyju. Nazalost, za razliku od HIDDEN DRAGONa koji je bar imao Wu Pingove wireworkove, ZATOICHI donosi scene borbe koje mogu da zavedu neupucene svojom silinom i nabijenoscu ali su u sustini fake kao wedding cake. Glavni manir u borbama su one varijante kada samuraj zamahne a svi se skljokaju. Ima par lucidnih gore momenata ali se vecina borbi odvija u OFF prostoru, kao Zatoichi zamahne a onda neko padne. Zatim, Kitano unosi obilje komedije u film sa narocitim insistiranjem na slucajnim povredama i stradanjima od katane. Komedija je negde na tragu one scene kada Bride dodje kad Hattori Hanza u KILL BILLu, ciji se deda BTW, takodje cuveni TV property pojavljuje kao neki bad ass ronin u ZATOICHIju. Bottom line, cele stvar je da su borbe, kao jedini momenti kada ovaj film malo zivne ,vrlo retke. I film je nepodnosljivo dosadan. Gledanje filma ZATOICHI je jedini put u zivotu, unutar ili van bioskopa da sam maksimalnim silama pokusavao da odrzim sebe u budnom stanju. Dakle, monotonost je dovedena do stupnja koji se naprosto moze fizicki definisati. Da ne govorim o tako nekim vremenskim skokovima, koji su protpuno bizarni, nepotrebni niti se mogu desifrovati. Ima par gej i pedofilskih gegova koji su zagrejali moje napaceno srce i za koje skidam kapu, ali su i oni proizvoljni kao i ostatak filma. Kljucnu ideolosku transformaciju filma na kraju cak ni ne mogu da vam spoilujem, nemam srca, ali mislim da ce vas pogoditi.  Kitano je delovao kao da se pribrao sa BROTHERom, a da je DOLLS samo izivljavanje u kome iskoracuje van zanra pa nas po definiciji ni ne zanima. Ali njegova interpretacija zanra u ZATOICHIju je zabrinjavajuca. Nekako verujem da ce ga iskupiti sledeci samurajski film koji snima sa Miikeom...

No comments:

Post a Comment